Intervju s Murom Dominko

Mura Dominko, sedamnaestogodišnja Čakovčanka
osvojila je prvo mjesto u kategoriji ERATO Teen. Tada učenica 2D razreda Gimnazije Čakovec, a danas kao stipendist United World Collegea završava srednjoškolsko obrazovanje na britanskom koledžu u Indiji. Putem e-maila stupili smo u kontakt s Murom kojoj je ERATO natječaj otvorio vrata jednoga novog svijeta.

-  Kakav značaj za Tebe ima literarno izražavanje, osobito pisanje pjesama?

Mura: Riječi su moj život. Volim pisati od malena. Pjesme tvore jedan od mojih svjetova, vrlo sam strastvena kod stvari koje volim, pomažu mi bivati, pomažu mi svaki dan pronaći novu energiju i snagu. Mislim da čovjek koji nije strastven prema nečemu, u stvari uopće ne živi. Pjesme tvore velik dio moje osobnosti, a pjesnici su moji vječni idoli. Tek sam sad shvatila da smo toliko maleni, da nas malene stvari obilježavaju. Kod mene to je poezija.

- Kako si saznala za natječaj?

Mura: Za Erato sam saznala u svojoj gimnaziji, od svojeg mentora, prof. Pranjića. Nisam znala puno o njemu sve dok nisam saznala da sam jedna od nagrađenih. Jednostavno mi je bilo rečeno da odaberem pjesmu koju bih željela poslati na natječaj, o kojem nisam znala ništa. Sve je to bilo vrlo spontano.

- Što Te potaklo na sudjelovanje?

Mura: Zapravo sam saznala da sudjelujem tek kad su me pozvali u Zagreb na dodjelu nagrada. Tek sam onda shvatila da to nije samo još jedan školski natječaj, nego nešto veće, raspisano diljem Hrvatske, te da je organizator Međunarodni institut za književnost. Tek sam onda čula da je to baš Erato.

- Imaš li još svojih pjesama? Kako i zašto si odabrala poslati na natječaj pjesmu « Mjehurići izbora»?

Mura: Moj opus, iako ja to još ne bih tako nazvala, sadrži otprilike 150 pjesama, od kojih sam nekima zaista oduševljena, a nekima ne. Vrlo sam samokritična, i kad je trebalo izabrati jednu pjesmu, koja donekle odražava svrhu cijelog mojeg pisanja i koja govori o meni kao osobi s mnogim pitanjima, razmišljanjima o budućnosti i svijetu, o ljudima i njihovim tendencijama k različitim osjećajima i strahovima, bilo mi je zaista teško. Svijet nije crn i svijet nije jedan, neograničeni smo u našim željama i namjerama, čak i mogućnostima, i moji «Mjehurići izbora» upravo o tome govore. Čvrsto vjerujem u to, i zato sam izabrala upravo tu pjesmu.

-  Pozvana si na dodjelu nagrada s riječima da si nominirana za pobjednicu natječaja ERATO Teen. Kako si se tada osjećala? Jesi li očekivala prvo mjesto?

Mura: Nisam puno razmišljala o prvom ili drugom ili ne znam kojem mjestu. To mi, zapravo, uopće nije palo na pamet, da u biti postoji poredak. Jednostavno sam znala da sam dobila priznanje za svoje pisanje, i to me jako razveselilo. Jako dugo mi je trebalo da uopće pokažem svoju poeziju bilo kome, tako da uopće nisam znala biti objektivna o njoj. Ne znam da li to itko uopće može. Razveselilo me to da je netko shvatio o čemu ja govorim, i još smatrao da je lijepo rečeno. Ta misao me i dalje nadahnjuje, da možda mogu prodrijeti do ljudi i u njihove svjetove. Jer znam da ja jako cijenim nekoga tko može prodrijeti u moj.

- S kim si došla na dodjelu nagrada u Zagreb?

Mura: U Zagreb sam došla sa svojom ravnateljicom, g. Teom Dragić-Runjak, i s profesoricom hrvatskog jezika, g. Vidović.

-  U prepunoj dvorani Nacionalne sveučilišne biblioteke prozvali su te da dođeš na pozornicu kako bi primila nagradu za osvojeno prvo mjesto u natječaju ERATO Teen. Tek tada si saznala da si prvonagrađena. Kako si se osjećala?

Mura: Bila sam jako sretna. Kao što sam već rekla, nisam razmišljala o tome da postoji i poredak, tako da sam bila i pomalo iznenađena. A onda sam shvatila da ima tu i nekih nagrada…

-  Kakav značaj za Tebe ima osvojeno prvo mjesto na natječaju ERATO Teen?

Mura: Počela sam, prije svega, nakon dobivene nagrade, drugačije razmišljati o svojim pjesmama. Nisam mogla vjerovati da su možda i dovoljno dobre da prestanem pisati samo za sebe i počnem više objavljivati. Dobila sam samopouzdanje u pisanju. Sada gledam svoje pjesme kao poeziju, a ne samo pjesme. Otvorila su se vrata mojega malog svijeta. Lijepo je dijeliti nešto tako osobno s drugima, i pri tome ne imati više nikakvog straha. Dobila sam perspektivu, shvatila sam kojim smjerom se krećem.

-  Kako ti se svidio program dodjele nagrada u NSK?

Mura: Program je bio jako dostojanstven, na nivou, i nikad još nisam bila na takvom nečemu. Bila sam naprosto oduševljena kada sam prvi put u živo vidjela pjesnika kojeg jako jako cijenim, Dragutina Tadijanovića. Bila sam ponosna što mogu malo popričati s njim, isto kao i s jednom od mojih najdražih književnica, Sanjom Pilić. Prije odlaska u Zagreb, diskutirala sam s roditeljima da li postoji mogućnost da Sanja Pilić dođe na taj događaj, i zato sam bila oduševljena kad sam ju ugledala. Isto tako nisam mogla vjerovati da je Olga Pakalović pročitala moju pjesmu, nešto što sam ja napisala. Tamo sam ustvari shvatila da je to sve ozbiljno i na kakvom je to nivou.

- Kao prvonagrađena osvojila si računalo i ljetovanje. Jesu li nagrade ispunile Tvoja očekivanja?

Mura: Nagrade su bile zaista prekrasne, i nisam još nikada sudjelovala na natječaju s takvim nagradama. Ponavljam, nisam imala nikakva očekivanja u vezi nagrada ili bilo čega, i ugodno su me iznenadile. Računalo je predivno, ali sam ga prepustila svojem tati jer ga ja trenutno ne mogu koristiti jer nisam kod kuće. Tata je oduševljen. Drago mi je što sam na neki način ja njemu mogla nešto dati.

-  Kako su na tvoju pobjedu reagirali prijatelji?

Mura: Imam predivne prijatelje. Bili su oduševljeni isto koliko i ja, barem oni najbliskiji. Oni su zapravo i zaslužni što sam izašla iz svoje male poetske čahure i pokazala svoje pjesme svijetu, jer su me dugo nagovarali da to učinim. Jako sam im zahvalna na tome. Trenutno mi nedostaju, pogotovo jer smo raštrkani, moja najbolja prijateljica je na razmjeni učenika u Portugalu, ja sam na koledžu u Indiji, a ostatak je doma, u mojem dragom Čakovcu. Zato se svi jako veselimo Božiću.

- Jesi li iskoristila ljetovanje i kako si se provela?

Mura: Ljetovanje još nisam iskoristila. Gospođa koja to vodi mi je ponudila da ga iskoristim drugo ljeto, jer ovo ljeto sam bila jako zaposlena i nismo se mogle dogovoriti oko termina. Definitivno ću ga iskoristiti s najboljim prijateljicama, i čula sam da je Rogoznica predivna.

-  U velikom broju škola uvedena su informatička pomagala u nastavi. Koliko će tebi računalo u kući pomoći u usavršavanju i uopće u sistemu edukacije? Zašto?

Mura: Kao što sam već rekla, nisam kod kuće, tako da sad trenutno ne koristim računalo u svojem domu. Ali do sada mi je bio velika pomoć, pogotovo kod pisanja referata i seminara. Poeziju, doduše, ne pišem na računalu, jer više volim čitati rukom napisane pjesme.

-  Tvoja pjesma objavljuje se u zajedničkoj zbirci ERATO Teen s najljepšim pristiglim radovima na natječaj. U prilogu je i CD na kojem je snimljena recitacija pjesme. Raduješ li se tome i potiče li te ta činjenica dodatno na daljnje pisanje pjesama?

Mura: Jako se veselim toj zbirci, ali prije svega jer me jako zanimaju radovi drugih. Nisam imala prilike pročitati ni jedan drugi rad iz kategorije ERATO Teen, osim svojeg, pa me jako zanimaju radovi prvih desetero natjecatelja. I CD me jako zanima, još uvijek ne mogu vjerovati da netko drugi interpretira moju pjesmu, nešto što možda nikad ne bi ni izašlo van mojih bilježnica.

-  Uplatom članstva za Međunarodni institut za književnost stječeš mnoge pogodnosti među kojima je i objava vlastite zbirke pjesama na ERATO Teen web portalu. Hoćeš li iskoristiti tu mogućnost?

Mura: Nadam se da hoću. Jako bih to voljela, ali trenutno mi je život jako nepredvidiv i ne mogu planirati ni tjedan dana unaprijed, a kamoli više. Ali raspitat ću se o tome kad dođem kući za Božić.

-  Članska iskaznica (ERATO Member Card) koju dobiješ pristupom u članstvo Instituta donijet će Ti mogućnost popusta u muzejima, knjižarama, CD shopovima i sličnim prodajnim mjestima. Kako bi iskoristila tu mogućnost i gdje bi je najviše koristila?

Mura : To mi je predivna vijest! Definitivno ću jako puno koristiti tu pogodnost. Posebno se veselim knjižarama, pogotovo Algoritmu. To mi je najdraže mjesto kad dođem u Zagreb, ponekad se tamo zadržim i nekoliko sati. I CD-ovi su moja velika strast, volim kad su originalni, tako da ću se i u CD shopovima zadržavati. Nadam se da to vrijedi i za umjetničke izložbe.

- Hoćeš li se ponovno prijaviti na sljedeći natječaj ERATO Teen?

Mura: Ne znam. Ne mogu to sada reći. Pisat ću nastaviti sigurno, ali ne znam da li ću nastaviti istim smjerom u pisanju. Jako se mijenjam svaki dan, dolazim u nova iskušenja i nove male srećice, i zato ću učiniti ono što će me u tom trenutku ispuniti.